Historija Moje Loze Prezimena Meničanin

Nenad Meničanin

Jula 2004 Godine

Predanja o nastanku našeg prezimena

Naša loza prema pouzdanim informacijama potječe sa Banije, selo Gorička blizu Dvora na Uni. Najstariji predak u mom stablu jeste moj pradjeda Đuro Memićanin, kako se je on potpisivao. O porijeklu prezimena dosada sam saznao tri pouzdane teorije.

Prva teorija do koje je došao moj otac:

Pretci prezimena Meničanin su od sedmog pa sve do polovine petnaestog stoljeća živjeli kao nomadske plemenske zajednice u Raškoj oblasti (planina Stari Vlah kod Raške u Srbiji). Negdje 1460 do 1463 kao turski podanici dolaze u Bosnu, okolica Banja Luke. Tadašnje prezime je bilo Memić, a selo u kojemu su živjeli zvalo se MEMIĆI. Između 1737 i 1739 masovno se bježi iz Bosne preko Une na Baniju. Verovatno da se zatre trag ne koristi se prezime Memić koje se transformira u Memićan, po selu Memići. Kasnije nastaju varijante Memićanin, Menićanin i na kraju valjda radi lakšeg izgovora Meničanin, a možda se je i izmjenilo radi izbjegavanja vojne ili nekih drugih obaveza.

Drugu teoriju sam saznao od gospodina Rade Menićanina iz Slav. Broda:

Naši pretci su porijeklom sa Bizanta, nakon provale turaka na to područje oni su Konstatinopolisu nadjeli ime Carigrad a sve krišćane su protjerali. Prema tom predanju naši pretci su se naselili u pokrajini Sandžak (tromeđa između Srbije, Bosne i Crne Gore), Selo gdje su živjeli u to doba zvalo se MENIĆI. Okupacijom Bosne od strane Austro-Ugarske oni su naše pretke preselili na područje oko Dvora na Uni, tamo su tu cijelu grupu (pleme) nazvali Menićani odatle i prezime Menićanin.

Treću teoriju sam dobio posredstvom gospodina D. Bastašića iz B. Luke:

Prema knjizi Petra Šimunovića, “Naša Prezimena” u izdanju Nakladnog Zavoda Matice Hrvatske iz 1985 godine piše: MENIČAN, rijetko prezime:

Vjerojatno je Meničan etničko prezime “stanovnik iz MENICE”. Naselja tog imena nalaze se u Lici, ali i u okolini Čačka, Foče, Krupe i Prijedora, dakle u krajevima iz kojih su se za velikih migracija doseljavali stanovnici u hrvatske krajeve u kojima je danas potvrđeno ovo prezime, našto upućuju i druga prezimena u Baniji.

Prezimena etničkog postanja ima mnogo u našem prezimenskom fondu: Pažanin, Međimurec, Maglajlić, Duvnjak, Zrinski...,da upozorim samo na neke tipove.

Iz svih gore navedenih teorija jedno je sigurno , naše prezime nije uobičajeno te koncentracija je prema svim istraživanjima Banija okolica Dvora na Uni odakle su daljnjim migracijama po mom mišljenju dolazili u druge krajeve. Uslijed burne povijesti i različitih govornih navika u raznim krajevima do danas su poznate sljedeće varijacije prezimena koje nesumljivo potiču iz istog korena:

MENIĆ, MENIĆAN, MENIĆANIN, MENĆANIN,

MEMIĆ, MEMIĆAN, MEMĆAN, MEMĆANIN, MEMIĆANIN,

MENIČAN, MENČAN, MENČANIN, MENIČANIN,

MENICANIN....

 

 

Najstariji znani Meničanin je moj pradjeda Đuro Memićanin

Prema podatcima iz rodoslovlja od mog oca godina rođenja je 1880 a prema pronađenim podatcima o dolasku u USA 1913 godine proizilazi nova godina rođenja 1868. Dilemu koja od ovih godina je tačna biti će riješena kada se pronađe treći izvor informacija. Zasada pošto postoji pisani dokaz na mikrofilmu o ulasku u USA uzećemo kao tačnu 1968 godinu mada i dalje imam nelogičnosti u vezi sa godinama.

Đuro Memićanin se dvaputa ženio , o prvoj ženi nemam podataka osim da je rodila dva sina 1901 Pavla i 1903 Dmitra. Sa drugom ženom , mojom prababom Stanom Čizmić Đuro je imao je imao 1907 Nikolu, 1910 Bojanu, 1918 Božu, 1922 Dragicu i 1924 Peru. Iz svog prvog braka sa nepoznatim Kukićem Stana je imala sina Adama 1902.

Prema mojim kalkulacijama vremenska linija Đure Memićanina izgleda:

Zadnje informacije koje sam dobio od tetke Mare ukazuju da je Ðuro kupio imanja od izvjesnog bankara Kordića iz Kostajnice. U njegovom posjedu pretežno su bili vinogradi koje su moji pretci krčili da bi dobili prostor za druge namjene (kućni placevi,polja za ispašu stoke itd.)

Prema meni znanim podatcima raspodjela imanja koje je Đuro kupio je izvršena na sljedeći način. Pavle dobiva imanje na vrhu našeg brda sadašnje vlasništvo Zdravka Maksimovića, Đuro uzima imanje na sredini našeg brda sada vlasništvo Đurića i Ždralovića te Nikola moj djed na početku našeg brda ili kako su to ljudi u ono vrijeme nazivali “Memćana jarak” što je ostalo u vlasništvu mog brata i mene. Dmitar dobiva imanje na Brezovljanima te zadnji stanovnik Brezovljana je bio moj čiča Mićan, njegova djeca su vlasnici toga imanja ali oni žive u Zagrebu. Zadnje imanje koje je Đuro kupio u Malom Čukuru dao je Adamu Kukiću te koliko je meni znano još postoje Kukići kao vlasnici toga imanja.

 

Prva Đurina žena

Ako uzmemo za tačno informaciju o rođenju Pavla 1901 i Dmitra 1903, tada je Đuro imao 33 godine (1968). Pošto su i Pavle i Dmitar ostali uz Đuru možemo pretpostaviti da je prva Đurina žena umrla mlada, možda prilikom porođaja Dmitra ili što je manje vjerojatno da ih je sve napustila i otišla svojim putem. Tipična moja kalkulacija da je bračna veza nastala bar godinu dana pre rođenja prvog dijeta iz čega proizilazi da se je Đuro oženio sa prvom ženom 1900 godine. Daljnja kalukalcija da odredimo približno godinu rođenja +/- 10 godina je da uzmemo da se je prva Đurina žena udala sa 18 godina iz čega dobivamo otprilike godinu rođenja 1882. Ako je umrla prilikom porođaja što se je u to vreme često dešavalo , onda imamo podatak da je umrla mlada oko 1904 godine u 22 godini života.

Stana Čizmić à Kukić à Meničanin

Šta se je desilo sa Staninim prvim mužem Kukićem ostaje nepoznanica, prema mojim podatcima znamo da je Stana iz tog braka došla kod Đure Memićanina sa sinom Adamom Kukićem koji je tada imao 4 godine. Posle drugog svjetskog rata Stana i Bojana rasprodaju imanje za sitne pare te koliko sam saznao po pričama sada pokojnih predaka nikada nije bilo čisto pitanje prijenosa vlasništva i isplata između Stane i Bojane kao prodavca i Mile Maksimovića kao kupca tog imanja. Koliko je meni poznato sada su legalni vlasnici toga imanja Đurići. Drugi manji dio imanja koji sada posjeduju Ždralovići nemam pouzdanih informacija kako su oni došli u posjed ali nesumnjivo je i to djelo baba Stane i Bojane.

Koliko ja znam kao dijete moj otac je govorio o njima . Bojana je pred kraj svog života pokušavala je da stupi u kontakt sa mojim ocem da ju izdržava do smrti ali moj otac nikada nije zaboravio to što su za sitne pare rasprodale imanja i otišle sa Memćana brda. Teško je doći do prave istine ali koliko ja znam nakon rata ženski dio familije da bi opstali bili su prisiljeni da teško nadničare pa čak i da rasprodaju dio po dio imanja da bi opstali.

Baba Stana je umrla u 82 godini života 1963 u selu Drljače kod Sunje gdje je živjela sa Bojanom kako sam saznao po priči u maloj bajtici.

 

Adam Kukić

Adam Kukić je sin Stane Ćizmić-Kukić-Memićanin iz prvog braka sa nepoznatim Kukićem rođen 1908 u Goričkoj. Kao dijete od 4 godine došao je sa Stanom i živio sa Memićanima. Prilikom seobe iz Goričke moj pradjeda Đuro daje Adamu na korištenje imanje u Malom Čukuru. Adam se oženio sa Anđom (nepoznato djevojačko prezime) Imali su sledeće potomstvo:

Pošto su Adama svi prihvatili i tretirali kao “Memićana” to je razlog zašto sam ga uvrstio ovdje, naravno kompletna loza Kukić Adama biti će opisana kao posebna loza. Nažalost i Adam kao i mnogi drugi doživio je istu golgotu 1941 godine.

Adam je ubijen na “Baića Jamama” 1941 godine

 

Pavle Menićanin

Pavle Menićanin je prvi sin Đure sa prvom nepoznatom ženom. Rođen 1901 u Goričkoj, oženio se Draginju Vranešević. Imali su samo kčerku Slavicu “Slavku” Menićanin (1927-1999) koja se udala za Nebojšu “Ljubosavu” Maksimovića (1925-2000). Njihov nasljednik je sin jedinac Zdravko Maksimović koji se oženio za Nadu Lajšić iz Kostajnice. Iz tog braka Zdravko ima dvije kčeri Lidiju i Sanju koje su udane i imaju potomstvo. Zdravkova druga žena je Mira (nepoznato djevojačko prezime) iz Karavukova. Posle zadnjeg rata nemam nikakvih novosti...

Pavle je ubijen 1941 na Stratištu “Una Stevanov Brod”

Dmitar Menićanin

Dmitar Menićanin je drugi sin Đure sa prvom nepoznatom ženom. Rođen je 1903 u Goričkoj, oženio se za Evicu Cvkralj sa kojom je imao potomstvo:

Nakon drugog svjetskog rata baka Evica se preudala za nepoznatog muža ali je zadržala prezime Menićanin navodno kčerke Jagoda ,Nada i Ivka su iz drugog braka no tu informaciju još trebam provjeriti. Zadnji kontakt sa Mićanom i bakom Evicom je imao Dinko 1999 godine kada je bio u Kostajnici (Srpskoj).

Nakon toga izgubili smo svaki kontakt, znamo da Mićan ima sinove i da žive u Zagrebu.

Dmitar je ubijen 1941 na Stratištu “Una Stevanov Brod”

 

Nikola Meničanin

Nikola Menčanin, moj djed je prvi sin Đure sa Stanom rođen 1907 u Goričkoj. Oženio se sa mojom bakom Julikom Trbojević iz Donje Velešnje 1928 godine.

Nikola je ubijen 1941 na “Baića Jamama”

 

Bojana Meničanin

Bojana je rođena 1910 u Goričkoj. Zbog “slobodnog ponašanja” braća su je isplatila i protjerala sa Memićana brda. Imala je vanbračnu kčer Slavicu koja je rođena 1930 koja je nestala u ratu 1945. Pošto su svi muški u familji (Osim mog oca i čiče Mićana koji su preživjeli kao dijeca) pobijeni 1941, Bojana se nakon rata oko 1948 pojavljuje na imanju te sa babom Stanom rasprodaje imanje i odlaze u Drljače pokraj Sunje. Umrla je 1970 i kao što sam već napisao pokušavala je da stupi u vezu sa mojim ocem da je izdržava do kraja života.

Božo Meničanin

Božo Meničanin je rođen 1918 i bio cijenjen po pričanjima kao bunarđija. Nije se ženio jer je kao mladić ubijen.

Ubijen 1941 na Stratištu “Una Stevanov Brod”

Dragica Meničanin

Dragica je rođena 1922 u Kostajnici, nije imala prilike se udati jer odvedena u logor Jasenovac kao djevojka.

Ubijena 1944 u logoru Jasenovac

Pero Meničanin

Pero je rođen 1924 u Kostajnici, nije imao prilike se oženiti jer je tek po navršenom zanatu za remenara ubijen sa 17 godina.

Ubijen 1941 na Stratištu “Una Stevanov Brod”

Mislim da nakon ovog uvoda nije potreban nikakav komentar, dovoljne su poeme “Jama” od Ivana Gorana Kovačića i “Krvava Bajka” od Desanke Maksimović.

Nenad Meničanin, Keller 16. Jula 2004